Kao Tom Sojer

 

NOVA GODINA-NOVA OBEĆANJA

Evo da se i ja malo oglasim Dugo me nije bilo,pa da ne pomislite da sam prestala da kuvam. Ne nisam. Nisam prestala da kuvam,a još manje ni da jedem. Srećni Vam svi prošli praznici i želim Vam sve što želim i sebi...
Kuvalo se jelo se i onda jedan veliki šok(o njemu ću malo kasnije). Uglavnom nosim tenerku ili helanke, nekako sam često kod kuće,pa volim da mi bude udobno. Naravno kod kuće sam ,jer nema posla. Neću da se žalim,volela bih da idem na posao,ali ja i ovako stalno nešto radim(samo me ne plaćaju), a i  imam puno vremena za Tadiju(koji je sada već veliki dečak). Elem nosim ja tako te moje trenerke i helanke, nekako mi je udobno i lepo. Nosim ih skoro od naše slave. Ako ste zaboravili 27.10. (Sveta Petka).I nekako mi je fino i komotno. Pošto mi za Božić idemo na proputovanje (ja ga tako zovem) prvo svratimo do Nebine tetke,kod nje nešto gricnemo, doručak onako po našim običajima prasetina.Posle nje idemo kod Nebinih roditelja koji nas čekaju da doručkujemo,takodje prasetinu i onako malo ruske salate.Sledeća stanica Nebin ujak kod koga je Neba polaženik već 30godina(dobro sada je Tadija),pa i tu ponovimo doručak takodje prasetina,ali vruća. Sledeća stanica moja baka u Smederevu,takodje isto prasence pa moji roditelji koji nas čekaju da ručamo(kod njih je ručak u 13h) samo je moja mama ove godine umesto praseta spremila ćurkicu punjenu slaninicom i podvarak. Mi i tu poručkamo i naravno ponesemo za sutra ručak. I za kraj vratimo se kod Nebinih da ručamo,jer smo prošle godine ručali kod mojih pa sad kod njegovih i tu o5 jedemo prasence i rusku salatu i sarmu i vruću pogaču.Eto,loše mi je samo kad pričam,a zamislite koliko mi je bilo loše tog dana.
Dodjemo kući a ja nekako troma i otečena i loše mi je i od hrane i od puta i od mene.Stanem na vagu i (sad onaj šok o kome sam na početku pisala) i šok 89,9kg. Opusti se čovek, pa ga još uhvati i neka čama a frižider ja meka za takve stvari. Pa malo kiflice pa pitice, šnicle, torte,krofne...imam utisak da sam za par meseci sve samo ja pojela. E pa neće moći. Uzmem jedan ključ i zakatančim usta.
Iz ishrane sam izbacila beli šećer,belo brašno, ulje(samo malo maslinovog koristim), u stvari sada se hranim jako zdravo i jako se dobro osećam.
Od pomenutog datuma nisam pojela ni jedan slatkiš,kolač tortu ili slično i dobro mi ide. U ishranu sam ubacila puno jabuka i po neku drugu voćku, ribu i kuvano povrće, ništa prženo, sve je pečeno ili kuvano. 
Čim se malo odlenjim staviću i pokoji moj dijetalanm i zdrav recept,a do tada pozdrav 

Mala Zjala

Zjala

Pita mene  moje dete kako se deca zimi zabavljaju???Odgovorila sam totalno spontano "hvatanjem Zjala". E sada tu su nastale muke.

Zjale su mala nežna i čupava bića koje ima svaki čovek.Moja Zjala je žuta sa roze tufnicama.
 Kada si mali neko uhvati malu Zjalu i pokloni ti je.Ona je toliko mala da je ne možeš ni videti. Svakoga dana skupiš ruke i ćutiš,tako Zjala raste.
- "Ali biće mi dosadno da ćutim i ništa ne radim".
 Eee tako Zjala raste,što ti je dosadnije Zjala je sve veća.
- "Ali kako ja ne mogu da vidim tvoju Zjalu?".
Zato što samo onaj čovek koji ima svoju Zjalu može da vidi i tudje. Ako probaš da uloviš tudju Zjalu ona te ugrize jer ima ogromne zube.One su sve nekako slatke i umiljate i ti onda pružiš ruku da je pomaziš,a ona te ugrize. Svaki čovek mazi SAMO SVOJU ZJALU. Koju je čuvao kao mali i Zjala tada nije bila Zjala,nego Zjalica. Sve što više ti rasteš raste i tvoja Zjala.Pa kada toliko porasteš da te uhvati nešto što se zove PUBERTET, onda već maziš i češljaš svoju Zjalu po ceo dan.
-"A kako maziš Zjalu?"
Pozoveš je i ona dodje. Svaka Zjala zna svog vlasnika. Ona dodje, ti je uhvatiš sa obe ruke i onda ne maziš ti nju nego ona tebe. Svojim velikim čupavim rukama toliko te mazi da ti na kosi napravi razdeljak,  a ti se sav nekako stopiš sa njom i ništa ne radiš,a ona je sve veća.
"Mama, a da mi tata ipak sutra uhvati jednu Zjalu,pa ja da je čuvam dok ne porastemo-i ona i ja?"
Može,sada laqu notj  moram večeras da hvatam svoju Zjalu na internetu!

8. rodjendan

Preživesmo i to!!!!!
Euforični osmogodišnjak jurca kroz kuću. Posudje(za fine goste),koje još nismo rasklonili od mog rodjendana(pre par dana) samo čeka da bude srušeno. U kući ludnica!!!Spremanje keteringa za 40(i nešto odraslih) i tridesetoro dece.
Moram da pohvalim:
Nebu koji je glavni kritičar i pomoćnik(donesi prinesi)
svekra-glavni i odgovorni degustator i pomoćnik oko redjanja ražnjića 
moje mame(mamu i svekrvu) koje su pravile po jednu tortu(obe su bile fenomenalne)
moju tetku koja mi je pomogla oko torte
 i moju prijateljicu Anu koja mi je napravila hleb za kanapee

meni:
  1. rolat od spanaća
  2. rolat sa sirom
  3. rolat sa ajvarom
  4. korice sa salatom od cvekle i suvim vratom
  5. korpice sa ruskom salatom
  6. brodići sa salatom od kukuruza i čajnom
  7. pogačice sa krompirom i kačkavaljem
  8. ćevapi
  9. ražnjići
  10. posne korpice
  11. pita sa mesom
  12. pita sa sirom
  13. šareni štapići
  14. mini hamburgeri za decu
  15. torta od jagoda
  16. kugla torta
  17. slavljenička torta
Slavljenička torta

HRISTOS VOSKRESE





Dragi moji prijatelji,rodbino,čitaoci,poznanici želim Vam srećan Vaskrs

 

Jedan savršen family day

....Posle ludila od nedelje( čitaj ispita, vrtića, posla, zimnice, sportskih aktivnosti, tumaranja po Beogradu, rodjendana....) počastili smo se mini krstarenjem. Dunav-sve njegove lepote i grozote(otpad u vodi), čamac...i pravac male vode. Kao neko pecanje, ali ja sam to više doživela TOM SOJERSKI...isprljaj se do bola, uzivaj u prirodi i pusti mozak na pašu. Malo, ali odabrano ,društvo i extra odmor tik uz Beograd. Mir i tišina(mada je baš nije ni bilo, sobzirom da smo vodili klinju-tisina tada ne postoji)....Sve u svemu baterije su pune, pa ajmo Jovo nanovo....ponedeljak, utorak...







"Beg od stvarnosti"..ili Fala Bogu imam selo




Kad nam se smuči gužva i gungula u Beogradu, i kada nam nervi podrhtavaju od svakodnevnih gradskih stresova, mi jednostavno pobegnemo!!!
Na samo 60 km od Beograda nalazi se Vrbovac. Nije to neko veliko selo, ima školu, crkvu, par prodavnica i naravno seosko kafanče.
Neću mnogo da pišem, predstaviću Vam Vrbovac u slikama



















NOVA GODINA



...Svake godine u isto vreme tj, svakog prvog decembra kitimo jelku. Nekako mi taj dan baš bude poseban...nema onog novogodišnjeg ludila...nego polako i sa uživanjem mi to odradimo...i tako počinju novogodišnje pripreme. Sabiramo i oduzimamo sve što nam se dogadjalo ove godine (mislim, baš imamo vremena-nije malo mesec dana). i tako se svake godine tešimo-sledeća će biti bolja i tako to traje. Mada, nije nama loše, nas dvoje, dečak i pas, i po koja ribica(ni ne znam da li su mučenice žive), puno rodbine, prijatelja, komšija...i onoliko dragih i nedragih ljudi. Svaku godinu neko posebno obeleži, pa je onda tako pamtimo... E ovu godinu su nam obeležili mališani...Puno puno mališana i to najbližih-Veljko, Viktor, Mateja, Sergej. Najlepše što mi se moglo dogoditi su ta slatka deca-moje ne računam(ono mi se nekako svakodnevno dogadja).
Posle ovog "kratkog " uvoda da predjemo na stvar, znači: Nova godina =pokloni. Pošto se ja naravno na vreme pripremam, listam, čitam, hvatam beleške....imam dosta vremena, ja ću te svoje radove sa vama da podelim....Izvori su mnogobrojni sajtovi, knjige, iskustvo.....JA ,u ulozi Baba Mraze, i  mog malenog pomoćnika obradujem sve(neke manje neke više).

 
 
 

Dinosaurusiii

Još jedna " Tom Sojer" avantura. Dinosaurusi i mi (moj sin i ja)...večiti pustolovi. Dana smo obišli dinosauruse u Beogradu, i mogu vam reći, sjajno smo se proveli. Pa stoga. želim da sa vama podelim ove preslatke "lutke"









































 
 

"Od Babe Devojka"-renoviranje kuhinje

Počinje lepo vreme...i vreme da se majstorise.Kvadratura kuhinje ,smešna,(4 kvadrata poda i malo više zida) Dolaze koje- kakvi majstori i svi se hvataju za glavu "jao,jao...ma to ne može......." i tako dok se oni zgražavaju pade presuda...SAMI. Jedan programer, jedan ing. geologije, jedan malac i jedan, ne tako mali ,psić. Pljunusmo u ruke(majstorski) i pogodismo posao.
Raspored poslova-dok je programer na poslu(sa kojeg mora doći tačno na vreme-zbog kućnog reda-onog komunističkog-ostalo do 8h buka), geolog,malac i psić moraju da razbucaju sve...da bi gosin Programer mogao da uzme hilti dok se odmara od ručka.
Evo vreć je treći dan radova-i mogu reći da nije loše. Sve je razbucano...prašnjavo,prljavo...kuhinju nemamo, tastatura na kojoj pišem je toliko prašnjava da ću morati čim završim ruke da operem...
Radili smo mi svašta nešto, ali u ove keramičarsko-električarske radove, nikada se nismo upuštali. Puna sam ja optimizma što se ovih poslova tiče...velike planove imam
Za sada je sve dobro...skinuli smo staru keramiku,ispeglali zidove i podove...razbušili rupe u zidovima,za kablove...izneli šut...KUPILI pločice(i to sinoć)..
Plan radova za danas -da završimo struju,sutra lepimo pločice..juhu!!!
 

Radim-gradim-od babe devojka II DEO

Ja sam jako staromodna i verujem u bajke, verujem i u onu dobru staru UM CARUJE, SNAGA KLADE VALJA.
eeee tu i jeste začkoljica,bar po pitanju mog bračnog života.Lepo sam  to podelila. Razume se, ja sam UM!
Više nemam pojma koliko ovo ludilo traje, a kraj se ne nazire. Danas izhiltano(izbuseno hiltijem) sve sto treba.To je Boga mi trajalo večnost i još jedan dan. U celom tom našem haosu nekom od komsija na vertikali pukne cev,naravno pokvasi ceo plafon u kupatilu,sreca moja pa Snaga ni ne sumnja da nam je to sledece odrediste sa majstorisanjem. Iskreno da Vam kažem ova kuhinja i lepljenje pločica u njoj je u stvari samo predigra. Kupatilo mi već dugooo žulja oči, ali ne smem tako krupne korake .Krenusmo od kuhinje (da izučimo zanat) ali o tome pssssst.
Razbucali smo sve, kuvam kafu(jedinu u toku dana bez prašine ) na nekom mini rešou...ručamo "bureci" i tako to. A iskreno da vam kažem, kuhinja mi ni ne dostaje. Odlično funkcionisemo_pokućanstvo u upotrebi: 3 viljuske,1 kasicica,3 tanjira,3 šolje  i jedna džezva. Sve je uvek oprano-i momci učestvuju ,i na svom mestu.
A sad malo muke moje...Prašine ima svuda,od gradilišta,koje je u sredini stana,preko soba,terase...čak i u mislima. Moj jadni psić kija non stop,mi smo navikli.
....Skoro da sam se pokajala---to ne smem da kažem...mogu samo ovako tiho da istipkam,da nečuje Snaga. Ako kojim slučajem čuje-ugasila sam.
Ako Snaga čuje biće "UM CARUJE DOK SNAGA NE PO..ZDI"
toliko od mene za danas,svima vam šaljem jedan prašnjavi poljubac za LAQ NOTJ!!!!

Od babe devojka III deo-veliko finale

Evo obećanih fotografija


Moj mali pomoćnik



 -početnički entuzijazam






maska protiv prašine
 Ovaj ultra giga model maske je moj sin napravio-izumeo.Osnovno svojstvo mu je zaštita od prašine.Preporučujem :-)
 Ove rupice su Nebin ponos-"al sam majstor"

 -mogu ja da programiram i dok lepim poločice
- maska protiv prašine
 -naš psić koji uživa-čelična četka i prašina nisu prepreka za ovog bebana
 -prošla je ponoć-znači lepak može da se razmuti samo rukama-to mu dohje kao neki piling-skida sloj kože



 -moja malenkost je majstor u ovim preciznim poslovima-i stvarno mi dobro ide

i na kraju krejeva moj POBEDNIČKO PLES

oprostite što su fotke zbrljane,ali tako je kako je
 

DVE VEŠTICE

                               veštice u kuhinji
 .....Volim da crtam, pišem, kuvam.... i dok sve to radim, ja se igram sa svojim sinom. U tenutku inspiracije ,kuvanja ručka i ... nastade ova pesma...delim je sa vama ...

DVE VESTICE
BILA JEDNA VESTICA JECA
 I NJENA SESTRA VESTICA VECA
MOZDA SE MENI SAMO CINI
ONE SU ZIVELE U PECINI
NA ZIDU VISI VELIKI DZAK
U NJEMU ZIVI MILJENIK MACAK
PECINA VELIKA,MRACNA I HLADNA
VESTICA VECA BILA JE GLADNA
JEDNOGA DANA RESILA JECA
DA KUVA RUCAK,SUPU OD ZECA
BACALA JECA SVAKAKVE CINI,
I ONDA SHVATILA FALE JOJ ZAČINI
VIDELA JECA SUNCA TRACAK
ODE I UBRA JEDAN MASLACAK
RECE JOJ VECA LJUTITO BAS
NE ZNAS DA KUVAS,NE ZNAS, NE ZNAS

No comments:

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...