Friday, September 12, 2014

"MRGUD DAN"

...Preskočiću uvod, i prevideću obećanje da sredim sa Vama utiske sa letovanja...Nisam zaboravila da sam obećala , ali ne mogu danas, a ni juče, ..možda sutra.
Da li Vam se nekada dogodi da se probudite i da Vas sve nekako nervira, da Vas uhvati "MRGUD DAN" ...mrzim da mrzim... E pa meni se dogodio ( više puta ove godine). Divno, čarobno, osunčano jutro, ptičice pevaju, deca graje, penzioneri čekaju redove u pošti (legla je penzija), idila. A Ja, nadrndana. Neću da pominjem kućne radove koji traju od početka juna, to jest počeli su odmah po povratku iz Grčke(letovanje I deo), koji su trajali do polovine avgusta, tj do povratka iz Sutomora (letovanje II deo), pa onda mali zastoj, jer sve radimo sami , tako da imamo i temu posta Radim gradim III( od babe devojka) ili kako se već zove. Pa onda odustanemo od svojih izvedbi i pozovemo majstora u ponedeljak. "Majstor ne laže, samo odlaže". U utorak je ostao bez alata( pokrali su ga), u sredu ga je komšija zamolio da mu pomogne ( verovatno da popije pivo), u četvrtak nije mogao da nađe naš broj ,a nije hteo da dođe ne najavljen, jer me Jako poštuje i zna da to ne volim ( a volim da ga zovem a da mi se ne javi), u petak je povredio pertlu pa kada je išao na hirurgiju oteli su ga vanzemaljci i prosuli mu moj mučeni džak lepka, i dok je on plakao, suze su mu padale na moje metalne šine koje su od tolike količine tečnosti zarđale...A kada pomenusmo petak i ukratko prepričah polovinu septembra ( ja ću onako, usput da dodam da sam u tom ludilu i diplomirala). A petak kao i svaki petak, iritantna priprema za vikend sa malim dodatkom "Razgovor za posao". O tome tek treba da pišem možda nekih miloooon postova. Ni sama ne znam da li sam ja luda ili su oni bezobrazni, poslovi nebulozni, plate tolike da ih gotovo i nema, a uslovi takvi da podsećaju na ropstvo, a ne na posao. Potraga za poslom i dalje traje, do sada je bilo "da bar imam neki papir (čitajte diplomu ), a sada je što baš imam " taj papir". Mislim da bi lakše našla posao da sam razvedena, samohrana majka ( određenog porekla i veroispovesti ) i da ni kojim slučajem nisam iz srbije , ne daj Bože iz Beograda. Pa da onda mogu da me ucenjuju. A tako bih volela da mogu da budem iskrena, da kada me pitaju " zašto želite da radite u našoj firmi", ja da im odgovorim " zato što mi je dosadno kod kuće", ali pošto ne mogu...Hvala Bogu, pa nisam u situaciji da moram da radim kod čika Lija (kineska radnja), pa zbog toga mogu sebi da dozvolim da se skockam za 1000 000 000 dolara, odem na njihove nebulozne razgovore( nebulozne jer su menadžeri oni koji kucaju poštenom svetu na vrat i nude usisivače od po 1000 penzija) i tražim platu od 1/2 miliona...pa me oni onda čudno gledaju, a ja sva razočarana krenem kući. Tužna, depresivna i još uvek ne zaposlena kupim SUPER cipele da se utešim. Sada imam cipele, još mi treba posao, greota bi bilo da mi izađu iz mode.

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...